| Nikola Zrinski : (Čakovec, 1. svibnja 1620 - Čakovec - G.Kuršanec, 18. studenog 1664.)
Nikola Zrinski, hrv-.dalm.-slavonski ban (Čakovec, 1.1.1620. - Kuršanečki lug kraj Čakovca, 18.11.1664).
Sin bana Juraja Zrinskog. Školovao se na isusovačkim učilištima u Grazu i Trnavi.
Tijekom puta po Italiji oduševio se za Tassa i Machiavellija. Po povratku u domovinu istaknuo se, s bratom Petrom, u obrani Međimurja i ugarskih imanja Zrinskih od Turaka (1637.g.). Tijekom 1646. uspješno je sudjelovao u "Tridesetogodišnjem ratu", u borbama protiv Šveđana u Češkoj. Hrvatski ban postao je 1647.g. Odnio je brojne pobjede nad Turcima (među ostalim 1652.g. kraj Kostajnice). Smatrao je da bi Habsburgovci morali povesti borbu za oslobađanje ugarskih i hrvatskih zemalja što su ih zaposjeli Turci, te se zalagao za stvaranje stajaće vojske.
Godine 1661. podigao je utvrdu Novi Zrin za obranu Međimurja od turskih upada. Tijekom rata s Turcima (1663-1664) posebno se proslavio rušenjem mosta na Dravi kod Osijeka. Nakon sklapanja Varšavskog mira (1664.g.)koji je pokazao da dvor ne namjerava voditi aktivnu politiku prema Turcima, što je pojačalo nezadovoljstvo hrvatskog i ugarskog staleža, Nikola se našao na čelu pokreta protiv Habsburgovaca.
Suvremenici su ga smatrali sposobnim političarem. Uglavnom je boravio u Čakovcu i na svojim imanjima u Hrvatskoj i Mađarskoj družeći se sa mađarskim plemstvom, te se, iako Hrvat bavio književnošću na mađarkom. Jedan je od najznačajnijih baroknih pisaca, a glavno mu je djelo Sirena Jadranskog mora (Adriai tengernek syrenaia, 1651). Poginuo je u lovu kada ga je smrtno ranio vepar.
(izvor: Hrvatski leksikon, tom 2) |
Naslovnica